Zahtjev za dostavu informacija mi je odbijen. Sročio ga je najbolji rapski pravnik Zvonko Puljar Matić, prema naputku gradonačelnika nedvojbeno, s traljavim i netočnim obrazloženjem kako se tražene informacije ne smatraju informacijama u smislu zakona... Kako taj genijalan um krši zakon o pravu na pristup informacijama, a mene radi budalom, šaljem žalbu Povjereniku za informiranje.
Očekivano, žalba mi je uvažena, Gradu je Rabu naloženo da nam odgovori na sva pitanja, ali se Zvonko i Nikola nedaju (krše opet zakon), ignoriraju rješenje Povjerenice za informiranje i ne dostavljaju nikakav odgovor. Kako ne vjerujem u pravnu državu, a komunikacija sa bilo kojom javnom službom mi izaziva mučninu, odustajem od daljnjeg „progona“. Strpljen, spašen.
Temi se vraćam sredinom 2019. godine, kada postavljam pitanje oko financiranja radne zone i namjene novih 13 milijuna kuna kredita (misleći da im je stalo na uvid dati informacije, cjenik i opcije), ali opet dobivam odbijenicu iz Grada. Već drugi put gradonačelnik i njegov „pravnik“ krše zakon i ne daju uvid u financiranje i planove PZ Mišnjak! Na zdravorazumska i korektna pitanja koja se vuku već osam godina nijedna vlast nije pružila odgovore.
Pri preuzimanju dužnosti gradonačelnik Nikola Grgurić zaklinje se kako će preispitati SDPove projekte. Tako, ne samo da je nastavio SDPov projekt, već je u njega ulupao i više novca te zadržao razinu netransparentnosti. Iznos u njegovom mandatu je porastao na preko 14,5 milijuna kuna (ukupno je projekt odnio preko 30 milijuna).
U izvješću državnog ureda za reviziju (već 2014., dakle prije novih troškova) PZ na Rabu navedena je kao jedna od najskupljih po trošku/m2 od svih zona u PGŽ. To je tek dio problema, jer postoji neaktualizirano pitanje obrade i odlaganja građevinskog otpada i kamena oko PZ, uništenje područja Natura2000 mreže nasipavanjima, odlaganje otpada i šute uz zonu i neizvjesna budućnost oko najma, prodaje i korištenja parcela. Osam milijuna kuna iz Europskog fonda za regionalni razvoj, koliko je EU dala za zonu, možda nije toliko bespovratno, ako se zna da grad ima obvezu do 2021. staviti u fukciju 67% površine…
Poduzetnička zona je brisani prostor bez mikroinfrastrukture, izgrađenih objekata i perspektive. Preplaćena cesta do mrtvog i neuređenog kamenjara, na vjetrometini, bogu iza nogu. Može imati struju i vodu, ali parcele su neasflaltrane, nema zgrada, nema nijedne komparativne prednosti koja bi potakla poslovne subjekte na preseljenje. Lokalna samouprava ne raspolaže zakonskim alatima da prisili poduzetnike na premještanje, prodajni centri su odavno napravljeni u naselju, obrtnici su svoje radione napravili kod kuće, nemamo industriju i jako obrtništvo (imati ćemo ga još i manje nakon korone), nemamo ni radne snage ukoliko poduzetnika i bude... Tko će, osim nekretninskih špekulanata, biti zainteresiran za taj prostor?
Ne znam što je gore - da je Nikola potrošio 14,5 milijuna kuna da dođe do zaključka kako zona nema perspektivu ili da je potrošio 14,5 milijuna znajući to. Ne može svaliti krivnju ni na koronu jer je zona završena (ako se ono može nazvati završenim) i stavljena na bubanj u studenom 2019. - odmah se pokazao nikakav interes.
Rab je mjesto prokleto lošim načelnicima. Od najbogatijeg otoka sjevernog otoka postali smo najsiromašniji i najnerazvijeniji. Uskoro na sjednicu dolazi odluka za novim (trećim) pokušajem prodaje parcela radne zone. Tko zna koliko će ovaj puta spustiti cijenu. I da li će biti interesa.
---
PS: kako se na temu PZ Mišnjak nakupilo dosta materijala, kronologiju stasanja ove ljepotice možete pročitati na linku: http://nlostanak.com/index.php/pz-misnjak
