Ispiši ovu stranicu
Srijeda, 23 Prosinac 2020 22:21

Očajnički (treći) pokušaj prodaje PZ Mišnjak i očajna hdzovska dotrajalost

Nakon prva dva bezuspješna pokušaja, vizionar-gradonačelnik Nikola Grgurić stavlja PZ Mišnjak opet na bubanj. Prošlu su godinu procijenili vrijednost zone na 24,8 milijuna kuna tj. cca 300 kn/m2. Zatim su ove godine pokušali ponovno, cijenu spustili za trećinu, na 17 milijuna kuna (cca 200 kn/m2). Oba puta nije bilo zainteresiranih.

Na posljednjoj ovogodišnjoj sjednici traže od vijeća da dodatno spusti cijenu (koja bi uz kreativne vratolomije sa popustima) iznosila tek 15€/m2 (110kn/m2). Dakle, sa tri stotine kuna, u pola je godine cijena kvadrata pala na svega trećinu, triput manje nego je u istu uloženo.

 Ne vrijedi se uzbuđivati jer interesa neće biti ni da su spustili na 50 kuna. Nije ga bilo prije korone, neće ga biti ni nakon. Ali zato će krediti tog kostura sodomizirati gradske financije (potrošeno preko 14, 5 milijuna kuna, kredit je visine 13 milijuna kuna, 8 milijuna je dao fond pod uvjetom 67% funkcionalnosti, što je neostvarivo).

Možda je jedina interesantna stvar na sjednici bila da je Slobodan Frankić, nekritični član i vijećnik HDZa (usto potpredsjednik vijeća), glasao protiv odluke o prodaji. Samopromaknuo se u zaštitnika gradske imovine.

Sve je ove godine podržavao HDZ i našeg najboljeg gradonačelnika kojemu po uspješnosti i sposobnosti parira samo Antešić. Frankić će sada mirnoga obraza lijegati u krevet tepajući si u bradu: Glasao sam protiv, zadržao sam čast!

To što je mogao izostati sa sjednice i srušiti kvorum (time se odluka o prodaji ne bi mogla ni donijeti) manje je bitan detalj…

Održavao je naš Frankić vijećničku većinu svom HDZ-u. Od zadnje sjednice do prve na kojoj je tako nonšalantno odbio naš prijedlog digitalizacije rada i ukidanja vijećničkih naknada. Online sjednice koje sada zaziva mogle su biti uobičajena praksa već godinama, na materijalu i vremenu potrošenom za pripremu vijeća mogle su se uštediti tisuće kuna, a ukidanjem vijećničkih naknada (za čije podizanje nedavno nije imao nikakav prigovor) moglo se godišnje uštediti 400 tisuća kuna.

Ponosno je podizao ruku za spektakularne odluke i prijedloge gradonačelnika  prodaju vile Danice, bagatelnu prodaju stana iza Šarengrada kojega su prethodno zamijenili za kuću dvostruko veće kvadrature prodaju kvadrata slavonskim tajkunima za bazen ispred katedrale, prodaju parcela u Drazi… Ostao je naš Bobo uz taj HDZ i kada se odlučilo da je bolje prvo izgraditi pretovarnu stanicu, pa tek onda sortirnicu (koja naravno nije još izgrađena). Ostao je uz HDZ kada su se u jeku pandemijske krize vratile naknade vijećnicima i djelatnicima grada na predpandemijsku razinu (2 600 kn mjesečno u džepu, nit oro nit kopo). Bio je uz HDZ kada su se izglasavali svi beskorisni i kriminalni prostorni planovi. Ostao je Frankić uz HDZ i dizao rukicu svaki puta kada se grad i komunalac trebao zadužiti i ostao je kada se uhljebljivalo

Ovo su samo neke stvari novijeg podrijetla, ne prisjećajući se doba Rosande i Antešića, kada nije propuštao priliku punim plućima grmiti sa govornice vijeća, kojoj nije pristupio zadnje četiri godine!

Ostao je Frankić uz svoj HDZ dok smo postali lider bespravne gradnje i sulude apartmanizacije obale. Ostao je Bobo uz HDZ dok je Hrvatska tonula, lokalno i nacionalno, u močvaru bespravlja, ekonomske i demografske besperspektive.

Tko ne bi htio biti dio hdzovske priče upropaštavanje države!

Frankić je jedan od najdugovječnijih rapskih vijećnika. Od Antešića do Nikole njegova je ručica dala legitimitet odlukama koje su Rabu donijele puno lošega. Zašto glasati za smanjenu cijenu od 200kn, ali povući granicu na 100kn? Odakle sad ovaj etički kompas, ova naknadna pamet, u posljednji čas, par mjeseci do lokalnih izbora? Možda su ga godine sustigle pa ne puca na još jedan mandat. Možda na njega u stranci ionako ne računaju?

Možda mu je napokon, sada kada je Rab uništen, rasprodan i u GOLEMIM DUGOVIMA – dosta politike?

Kada pogledaš depresivnu ekipu u vijeću, odslužene ljude u godinama, bez ideja i elana, shvaćaš da njih ne može političke karijere koštati neki izvana - oni tu katarzu moraju proći sami. Bilo kroz biološku dotrajalost, bilo kroz međusobno zabijanje noža u leđa, što ih s vremenom neizostavno zadesi.

Grčevito se držeći za te svoje pozicije, misleći da su korisni dok rade štetu, demotivirali su i eliminirali novu generaciju koja su ih mogla naslijediti (i iz vlastitih redova). Možda će, reda-radi, za izbore na svoje mjesto ugurati sinove i kćeri, ali realno, lokalni HDZ nema sposobnih mladih ljudi i intelektualaca koji bi grad izvukli iz gliba u koji su ih roditelji uvalili.

Čovjek dođe u godine kada se pogledom za sobom želi uvjeriti da mu je život i angažman imao smisla - da je ostavio neki dublji trag, da mu je ime ucrtano na neki veliki projekt koji je svima donio blagostanje, da može svoju poziciju napustiti ponosno i uzdignute glave…

Da otok ostavlja u boljem stanju nego ga je zatekao.

Ti će ljudi trebati debele ružičaste naočale da o sebi zadrže takvo pozitvno mišljenje.

Pročitano 1555 puta