Četvrtak, 13 Kolovoz 2020 11:04

Pandemija koja se nije dogodila, poduzetnička zona koju nitko ne želi i povećanje plaće svima

22. sjednica gradskog vijeća Grada Raba prošla je u uobičajenom ozračju nekonstruktivnosti i bijede. Hdzovci samo navrate dignuti ruke za gradonačelnikove želje, većinom ne poznavajući materiju. Na dnevni red sjednice dolaze dokumenti koje su dužni predstaviti mada je jasno da od realizacije neće biti ništa.

Rano smo shvatili da postavljanje pitanja nema smisla. Godine demagoških nastupa, političkih govora (i vjerojatno plaćenih radionica komunikacije) učinile su gradonačelnika govornikom. Na pitanja se ne dobiju konkretni odgovori, a samo mu se daje medijski prostor i šansa za omalovažavanje neistomišljenika. Ulazim u polemiku kada ne bih smio - jer je na domaćem terenu, među svojim pouzdanicima, poslušnicima i plaćenicima. Tog čovjeka treba izbjegavati kada je i dok je na poziciji moći.

Bilo je gradonačelnika i prije, pa neki sada pognute glave hodaju među ljudima. Ovdje na internetu predstaviti teme je svrsishodnije, dohvaća daleko veći broj ljudi i godinama je vidljivo svima. Ionako zapisnike nitko ne čita, sjednice ne prati, a Nikola je u ravnopravnom položaju kakav meni nije na njegovim sjednicama omogućen.

Maskice će nas spasiti, a ne digitalizacija

Smiješna je ta situacija oko stavljanja maskica. Nisam protiv, ali je logika dostojna stranačkih cirkusanata stožera civilne zaštite. Pred i nakon sjednice hdzovci se praktički grle, u hodnicima zamalo ljube, za vrijeme sjednice se maska skida i nepropisno drži, viđa ih se po kafićima među desecima ljudi, na polaganjima vijenaca, skupovima i autobusima, pa onda na sjednici stavljaju maske, valjda da pošalju nekakvu poruku o odgovornosti...

Ali nije to problem – problem je što je ova pandemija bila sjajna prilika za potpunu digitalizaciju mnogih aspekata rada gradske uprave i vijeća. Prilika da mi kao građani fizički ne pohodimo javne servise već je sve dostupno s par klikova mišem. Ali što bi onda radile tisuće uhljeba sa svojim pečatima po uredima lokalnih samouprava, agencija, županija i ministarstava?

Pandemija je bila prilika za uvođenje digitalne komunikacije, elektroničkog glasanja, informatizacije procesa... Samo na uštedi tinte printanja tisuća papira za sjednice, koje nitko od tih ljudi ne pročita, mogli su se kupiti deseci tableta (svi imamo i osobna računala). Ništa se nije napravilo, a birokracija se polako vraća na staro.

Rab digitalnu revoluciju dočekati neće, a ljudi poput Perana, Frankića, Deželjina i sličnih je ni ne žele. Postali bi irelevantniji. Svoje SWOT analize ne bi mogli raditi iz birtija.

Strategija razvoja turizma do 2030. gdje se se pandemija nije dogodila

Te se strategije izrađuju svako par godina, uvelike su prepisane od prethodnih, prepune su statističkih i informacija iz turističkih brošura, a ni okrajcima ne zahvaćaju srž problema rapskog  turizma. Rađena je u studenom prošle godine, pa nisu uračunali virusnu pandemiju, a to najbolje govori o koristi tih strategija i nezahvalnosti izrade. U ovakvom stanju može poslužiti kao toaletni papir, kao spomenik pameti onih koji je naručuju pa stavljaju na dnevni red. Nekome su se na sekundu upalile moždane vijuge da svijet više nije isto mjesto, pa su je ipak maknuli sa dnevnoga reda.

Poduzetnička zono Mišnjak, Nikoli si teška!

Još jedna točka koju su stavili pa povukli sa dnevnoga reda sjednice je treća po redu odluka o prodaji zemljišta PZ Mišnjak.

Prošlu su godinu procijenili vrijednost zone na 24,8 milijuna kuna tj. cca 300 kn/m2. Nije bilo zainteresiranih za kupovinu.

Zatim su ove godine pokušali ponovno, cijenu spustili za trećinu, na 17 milijuna kuna (cca 200 kn/m2). Ni ovaj put nije bilo zainteresiranih.

Sada predlažu Gradskom vijeću da dodatno spusti cijenu, odluči koja će biti, ali uz preporuku da ne bude niža od 21 €/m2. U obrazloženju stoji da Grad Rab ima obvezu do 2021. godine staviti u funkciju 67% raspoložive površine, odnosno u istom roku zaključiti barem 11 ugovora s poduzetnicima, ali ne navode koje su posljedice ukoliko isto ne postigne. Mogu samo nagađati da Grad neće dobiti planiranih 8 milijuna kuna iz EU fonda, što znači da će Grad snositi kompletan trošak dovršetka projekta, od gotovo 15 milijuna kuna. Nije EU glupa, znaju kakvi diletanti vode hrvatske razvojne projekte i kako se novac baca u vjetar.

Gradonačelnik nije spreman donijeti odluku o daljnjem smanjenju cijene zone, odnosno priznanju kako je projekt propao, pa lopticu baca gradskom vijeću, gdje bi veliki hdzovski investicijski wunderkindi (Željko Peran, Boris Bačić, Slobodan Frankić, Kristijan Fafanđel, Željko Dumičić, Nikica Španjol i Martina Kordić) takvu riskantnu odluku trebali donijeti. Olako po glogu tuku.

Ne vjerujem da je povlačenje točke kraj rasprodajne trakavice na Mišnjaku. Nikola mora prodati građevinsku zonu pod svaku cijenu – osim uvjeta EU, proračun mu je na staklenim nogama, prihodi od turističke sezone su ispod očekivanih, značajni investicijski projekti (Dom za starije, PZ Mišnjak su propali, Pretovarna stanica samo cica novac), korisnika proračuna je previše, sada povisuje svima natrag plaće...

Plaće gore svima ki zameritaju - i ne zameritaju

S jedne strane gradonačelnika pritišću djelatnici komunalca koji pod teškim uvjetima za najniže plaće odrađuju zahtjevne poslove. S druge strane tu su bliski lokalni izbori, a stolica se trese onima koji u izbornoj godini smanjuju glasačima prihode. S treće strane i gradonačelnik ima kredit i životne troškove. Opravdavajući se jako dobrim rezultatima sezone (koji su loši, a od 40 dana sezone ne može se živjeti 12 mjeseci), gradonačelnik sebi i svom zamjeniku podiže plaće, u trećinskim obrocima počevši sa srpnjom. Naravno da ne može to učiniti samo sebi, pa jednaki nalog daje direktorima komunalnih društava za sve djelatnike.

Epidemiološka situacija nije stabilna pa u srcu ljeta činiti takav potez je brzopleto, nepromišljeno i riskantno. Ako se sutra utvrdi nekoliko slučajeva na otoku, doći će do egzodusa turista. Trebalo je makar pričekati kraj sezone da se podvuče crta, jer od travnja do polovice srpnja prihoda nije bilo.

Ono što bih učinio je trajno spustio plaću gradonačelnika na nekih 7,5-8 tis. kuna (mislim da je inače 13 tisuća), radno mjesto zamjenika treba ukinuti (što je najavljeno u sklopu državnih mjera reforme lokalne samouprave, ali sumnjam), provesti reformu čitavog lokalnog javnog sektora uz ukidanje dijela radnih mjesta, smanjio plaće nekrucijalnom administrativnom osoblju, a zadržao stanje plaća osoblja koje je neophodno za kvalitetno funkcioniranje komunalnog sustava. Rezati od vrha prema dnu, po razredima (najviše rukovodećem i uredskom kadru s višim primanjima) i važnosti za sustav, a ne svima jednako neovisno o funkciji i odgovornosti. Pa 90% gradske uprave ne opravda svoju plaću!

Lokalni izbori su u svibnju, a kupovati socijalni mir do tada biti će skupo. Prodali su već što su imali. Mislim da ne gine dodatno zaduženje komunalaca i grada, što se redovito činilo i u vrijeme bez korone. Tko preživi, pričati će.

Pročitano 677 puta

000 32

Naš team

nlo with script

Kontaktirajte nas: lukagrguric@gmail.com (nositelj liste)

Članovi "Nezavisne liste Ostanak - Rab" su nestranački, nezavisni, slobodoumni i dobronamjerni građani otoka Raba koji žele idejama, znanjem i iskustvom pridonijeti napretku svoje životne sredine.

Otok Rab zapao je u probleme raznih podrijetla i ozbiljnih posljedica, stoga se nekolicina principijelnih ljudi udružila u zajedničku listu kao političku platformu kojom će pokušati svrgnuti lokalnu stranačko-rodjačko-klijentelističku mašineriju, a koja nas vodi u ekonomsku i ekološku propast.

Mi smo ljudi koji neće više stajati sa strane dok nam lokalni "šerifi", diletantski političari i samoproglašeni menadžeri remete svakodnevicu, upropaštavaju perspektivu, sabotiraju inicijative i poklanjaju vrijedna otočna bogatstva raznim interesnim lobijima.