Ispiši ovu stranicu
Četvrtak, 07 Svibanj 2020 19:21

Kako si je Rab trajno upropastio šanse za gospodarski oporavak

Mjere grada za pomaganje lokalnog gospodarstva su izostale (grad je pod ravnanjem neznalica postao osiromašen i opterećen kreditima), državne mjere ublažavanja posljedica krize će presušiti, a Hrvatska je ionako upropaštena, nerazvijena i iseljena pozitivnim ljudskim kapitalom. Zalihe i ušteđevine ljudi istopiti će se do kraja godine, a otočani, u kreditima i bez proizvodnje, preskočiti će recesijsko razdoblje i ući izravno u ekonomsku depresiju. Godinama se rapski turizam neće vratiti na prijepandemijsko razdoblje, a razloge treba potražiti u našoj vodstvenoj i planskoj politici (tj. nedostatku iste), više nego u virusu.

Turistička stagnacija postati će dugoročna stvarnost. Iz korijena će se promijeniti navike, ponašanja, interesi i zahtjevi. A šansu da ponudimo održivi turizam, kakav će turist budućnosti tražiti, smo prokockali. Rapski se turizam bazirao se na neprestanoj i stihijskoj ekspanziji smještajnih kapaciteta za kojim su kaskali društveni i javnoinfrastrukturni standardi. Glavni razlozi dolaska naših turista (priroda, osobni pristup i čisto more) pali su u drugi plan zbog interesa građevinara, uzurpatora pomorskog dobra, bespravnih graditelja i neosviještenih pojedinaca. Gradskim su ocima komunalni doprinosi (za plaće) bili važniji od smislenog razvoja, pa nije ni bilo interesa da se prostorni plan i zakonska regulativa mijenja u interesu čuvanja prostora.

Na rukovodećoj razini polazilo se od stava kako rast s ograničenim prostorom i prirodnim resursima može biti beskonačan. Novac koji nemamo trošio se na ekonomski neopravdane projekte (npr. PZ Mišnjak, pretovarna stanica Sorinj, Donja ulica, Aerodrom Mišnjak, Projekt plaža), na najskuplje otočne advente, na koncerte i domjenke... Investicije se promatrale kroz prizmu turističkih benefita, a ne potreba domicilnog stanovništva. Programe su osmišljale političke glave, a ne strukovne. Zato nemamo smislen sustav zbrinjavanja otpada, nemamo kanalizaciju, rasvjetu, ceste, pločnike, poljoprivredu... Zato svaka općina gradi vlastitu poslovnu zonu, bez cost-benefit analize, uz dvadeset godina zakašnjenja, za poslovne subjekte kojih nema i radnike kojih nedostaje.

I prije pandemije rapski je turizam ušao u stagnirajuće razdoblje. Ponuda smještaja nadišla je potražnju, a dominantni segment ponude je privatan smještaj u apartmanima. Uzrok naših problema treba stoga tražiti u prostonome planu koji je utvrdio Antešić, a potvrdili njegovi nasljednici Rosanda Krstinić Guščić i Nikola Grgurić. Taj kriminalan i antirazvojan papir omogućio je masovnu i bezkriterijsku izgradnju na području Grada, a  koja je nadjačala realne potrebe i prostorni kapacitet. Što nam vrijedi povećanje noćenja od 2%, ako je povećanje broja smještajnih jedinica veće od toga? Kako opravdati broj objekata koji nadilazi broj stalnog stanovništva? A da ni ne spominjemo ostale razloga pada turizma – inzistiranje na internacionalnoj kuhinji, izostanak domaćeg proizvoda na policama i u gastronomiji, širenju fast-food ponude i trgovina jeftinom (uvoznom) robom, eksploziju trgovačkih centara, neopravdano visoke cijene, gomilanje suhih marina i vezova itd.

Pitanje lošeg prostornog planiranja, što će se prebiti preko leđa turizma i ugostiteljstva, nije isključivi problem Raba. To je multidimenzionalan problem nastao uslijed katastrofalnog pravnog okvira te neučinkovitih i korumpiranih javnih službi (inspekcija, županijskih ureda prostornog planiranja i lokalne vlasti).

Potencijalna pozitivna stvar u ovakvoj situaciji biti će kratkoročni pad građevinsko-turističkih investicija i špekulativnih ulaganja. Na vrijednosti bi mogla dobiti poljoprivredna zemljišta. Pad interesa za novogradnjom stvoriti će prostor za preispitivanje razvojnih strategija i redefiniranje prostornih planova. Nadolazeća kriza može biti prilika za reset sustava i redizajn razvojnog smjera, što će se potratiti jer naši problemi nisu započeli sa koronom, a probleme ne mogu riješiti oni koji su ih i prouzročili. Protekli mjeseci nisu se iskoristili za hitne reforme, a rezovi u javnom sektoru nisu provedeni. Dakle, od restarta ništa!

Poznavajući mentalni sklop hrvatskog političara, njegovu ukorijenjenu korupciju i neznanje, vjerojatniji je scenarij apsolutno birokratsko otpuštanje kočnica u građevinarastvu, poticanje novogradnje, pojednostavljenje procedura izdavanja dozvola, povećanje koncesijskih područja, rasprodaja resursa i novi val legalizacije bespravno sagrađenih objekata. Iz loše situacije uskočiti ćemo u još goru.

Godine turističkog izobilja su iza nas. Napuštene manufakture i poljoprivrede, vođeni nesposobnim i kompromitiranim ljudima i propisima, budućnost nam ne izgleda bajno. Proces oporavka turizma trajati će dugo, a rezultati nezadovoljavajući širokom broju uvijek nezasitnih. Gosti će tražiti izdvojene zajednice, očuvana okruženja, mjesta s manjim fluktuacijama stanovnika i turista, a Rabu su - oslonjenim na masovni turizam, zasićen apartmankama i upropaštenog okoliša – šanse naglo omršavile.

Pročitano 1607 puta