Svježe snimke pokazuju pak da su do svake terese postavljene i cijevi, možda za vodu ili kanalizaciju, što potvrđuje da se doista planiraju nekakvi infrastrukturni radovi većeg kapaciteta.

Jedino što smo doznali jest da je stanoviti „čeh“ kupio zemljište, u namjeru da kupi čitavo okolno i uzmorsko područje. Međutim, na katastar.hr nositelj je Jureša Ljubomir, a isti je podatak i na posjedovnom listu. Veza na ZK uložak ne funkcionira...

Bilo kako bilo, vlasništvo nije bitno i sporno u ovome slučaju i trenutku. Nestanak vinograda isto nije naša stvar, nije na nama da sudimo što netko sa svojom zemljom radi dok ne krši zakon. Ali da je šteta, šteta je! Ono što jest sporno je namjena zemljišta.  

U prostornom planu županije i grada, koje su poreznici obveznici platili i preplatili, stoji da je čitavo područje isključivo poljoprivredne namjene. Uz to treba dodati da se vinograd nalazi i unutar Natura2000 mreže te unutar Zaštićenog obalnog područja mora, tek dvadesetak metara od mora. Prema tome, sa prostornopravne strane, nema teorije da se tamo napravi ikakva infrastruktura nepoljoprivredne namjene.

Pa opet, živimo u visoko koruptivnoj zemlji, prostorni planovi nam mogu poslužiti kao toaletni papir, gradonačelnik Nikola Grgurić je u nekoliko navrata pokazao kako mu je krupni kapital važniji od javnog interesa, a stanje sa prirodom i njegovim službama pokazuje kako im nije stalo ni do prirode, ni do poljoprivrede, ni do zakona. U uređenim zemljama bi se pri prvom zaronu lopate u zemlju na vratima pojavio inspektor i zatražio očitovanje zašto se vinogradom muvaju bageri. Ali ne i kod nas.

Čitava stvar jako brine, a brinuti će najviše ako se pokaže točnim da se doista gradi kamp ili naselje. Korona je zaustavila sve turističke i građevinske investicije, na sreću i nesreću, ali što će biti kada se tržište oporavi? Zasad, ostaje sumnja u bespravlje i devastaciju.